Kako iskoristiti
potencijal
Dana 2. studenoga 1999. godine Giancarlo Zigante je s kujicom Dianom u Motovunskoj šumi kraj Livada našao tuber težak 1.310 grama. Otada nije prošla nijedna noć, a da Giancarlo prije spavanja nije barem malo mislio na događaj koji mu je naglavačke promijenio život.
Rekordni bijeli tartuf
Kako se postaje kraljem tartufa
Ruku na srce, taj rekordni bijeli tartuf Giancarlo nikada nije ni prodao pa da se kasnije mogao pohvaliti kako je na njemu zaradio milijune. Štoviše, on je taj tartuf izrezan na šnite poslužio na večeri za sto uzvanika na kojoj se javno pohvalio veličinom svoje rekordne gomoljike, a koju je i Guinness ovjekovječio u svojoj knjizi svakojakih dostignuća. Trajno prisjećanje na taj kapitalni ulov priziva i brončani kalup rekordnog tartufa na ulazu u Giancarlov restoran Zigante u Livadama. Legendarni montipajtonovac Micheal Palin je repliku tartufa tijekom snimanja putopisnog serijala „Nova Europa“ nazvao „napuhanim mozgom“.
Kako iskoristiti potencijal
Znati napraviti od
ničega nešto
Za razliku od mnogih koji, nažalost, od nečega nikad nisu napravili ništa, ja sam uvijek znao od ničega napraviti – nešto! I za taj tartuf, s kojim me danas svi poistovjećuju, govori se kao da mi je pao s vedrog neba. Nitko niti da stane malo pa promisli kako je za sve što je uslijedilo poslije pronalaska tog tartufa trebalo imati barem nekakvu ideju, priča Giancarlo Zigante, najpoznatiji istarski tartufar.
A Giancarlu uistinu nije manjkalo ideja, bilo ih je toliko da je vrlo brzo nakon toga njegovo ime postalo istoznačnica istarskom tartufu! Stoga ne čudi što ulov gigantskog tartufa sanja svake noći. Nije neobično što u tom kontekstu Giancarlo ne zaboravlja kujicu Dianu, njemačkog ptičara kojeg je za perfektni njuh nagradio svim kruhom što je tada ponio sa sobom u Motovunsku šumu. Ali, ne zaboravlja također ni poentera Bika, dugodlakog engleskoga ptičara Buffa, njemačke ptičare Tarzana, Janu, Zaru, Žikija… Giancarlo zna i danas imenovati svakog psa s kojim je išao u lov na tartufe posljednje četrdeset i dvije godine!
Ključ je u samopouzdanju
Vjerovati u sebe
“Naravno da pronalazak rekordnog tartufa ne mogu zaboraviti i da hoću jer poslije toga puno stvari se promijenilo. Međutim, realno gledajući, odlazak u šumu taj dan izgledao je kao brojni odlasci u šumu ranije, ali i kasnije. Na tartuf smo naišli slučajno – na mjestu kojim smo ranije sto puta prošli! Također, znalo mi se dogoditi da sam tri dana išao u šumu u tartufe i nisam ukupno pronašao više od 150 grama. Četvrti dan nije mi se ni dalo ići, no krenuo sam, malo zastajao, ali ništa, ništa i ništa. U sedam ujutro psi iskočiše iz auta i odmah nađoh tartufa od 250 grama. Nisam stao do kasno poslijepodne. Taj dan sam završio s četiri kilograma tartufa! Sjećam se i jednog dana 1982. godine, od jedan sat iza ponoći do poslijepodne pronašao sam više od šest kilograma tartufa”,
priča Giancarlo Zigante, najveći izvoznik tartufa u SAD. Golemi tartuf bio je okidač početka ostvarivanja svih onih snova o kojima je dugo sanjao. A snova je bilo napretek i svi su se svodili na proizvodnju nečega čime će pokoriti svijet. Nečega što je njegovih ruku djelo!
Imati tartufe „u krvi“
“Tartufima sam se bavio i ranije, ali nekako sam sve htio raditi u isto vrijeme – i vaditi tartufe i alatničarstvo i tvornicu. Tartufi su mi oduvijek bili u krvi.”
Sve je ostalo
na tartufima
“S vremenom su se sve te aktivnosti reducirale i sve je ostalo samo na tartufima. Za nekoga tko prethodnih dvadeset godina nije izlazio iz šume tijekom sezona lova na tartufe, to je bila i najlogičnija odluka”, priča Giancarlo Zigante. I onda mu se poslije nekoliko godina ukazala gromada od tartufa. Uslijedile su poslovne odluke koje su ga ustoličile na pijedestal neokrunjenoga kralja tartufa.
Posezati za zvijezdama
Otvara svoju prvu trgovinu tartufima u Livadama, a vrlo brzo nakon toga pokreće i restoran, naravno u Livadama te zauzima čelno mjesto istarske gastroscene.
Trgovina Zigante tartufi
Trgovinom sam konačno htio svježe tartufe učiniti dostupnim svima. A uz njih sam nudio i istarska ulja i vina. Neki istarski vinari u početku uopće nisu razumjeli o čemu je tu riječ. A kad sam shvatio da oni koji žele jesti tartufe nemaju nigdje takvu mogućnost, odlučio sam otvoriti restoran u kojem će gost na stolu moći vidjeti tartuf kojim će ga konobar poslužiti. Onda sam uvidio da je restoran potreban i izvan sezone tartufa te kako uz dobar tartuf ide i dobro vino – pa se u mom restoranu uvijek mogla zrcaliti najbolja istarska vinska ponuda. Naši kuhari i besprijekorna usluga već su sad na razini onoga što hoćemo dosegnuti – Michelinovu zvjezdicu!
Biti drugačiji
Za razliku od mnogih koji neprestano skraćuju vrijeme festivala, odlučio sam postupiti potpuno drukčije. U mene svečanost u slavu tartufa traje sve dulje. Nisam bezveze toliko ulagao u infrastrukturu u Livadama kako bi to sada sve stajalo neiskorišteno i kako bih radio nekakve karavanske sajmove, svaki put u drugome mjestu. Ne, rekao sam da će Livade biti središte tartufa – i tako i jest, priča Giancarlo Zigante.
Za njega je sve više vrijedila uzrečica kako mu se tartufi lijepe za ruke sami od sebe. Godišnja proizvodnja zatražila je nove uvjete, u Plovaniji je niknula nova tvornica u kojoj se prerađuju tone tartufa godišnje. No, umjesto da stane i počne uživati u plodovima svoga uspjeha, pokrenuo je paralelno i još dvije uspješne priče – maslinovo ulje i vino.
Nikada ne prestati sanjati
Usporedno priči o tartufima, sve je više rasla moja fascinacija maslinovim uljem i vinom, pogotovo kada sam otvorio restoran u Livadama. Uvidio sam da još nešto nedostaje i počeo prvo s uljima, a sad, evo, i s vinima. Nije to bilo ni tako jednostavno ostvariti; trebalo je pronaći i kupiti teren jer vlastitu zemlju nisam imao. U nabavku terena krenuo sam prije dvanaest, trinaest godina, kupujući zemljište za sadnju maslina, da bih prve loze počeo saditi tek prije nekoliko godina. Podrum će biti u Kostanjici, tamo sam kupio lijepe terene za koje sam potrošio puno novca. Nije mi žao nijedne kune jer veliko je zadovoljstvo kad znate da je to vaše. Moje je samo da proizvodim vino najviše kvalitete! Trenutčno imam ukupno oko petnaest tisuća loza i tisuću šesto maslina, priča Giancarlo Zigante.
Nekadašnje snove o vlastitom stroju kojim će pokoriti svijet zamijenio je maštanjem o najboljemu maslinovom ulju na svijetu koje će dolaziti iz njegova maslinika. Vrlo brzo želje su mu se i ostvarile. Flos Olei njegovo je ekstradjevičansko maslinovo ulje od istarske bjelice proglasio najboljim biološki proizvedenim maslinovim uljem.
To su veliki rezultati u maslinarstvu, želim ih ponoviti i s vinima, već je Giancarlo Zigante najavio svoj sljedeći cilj.
I obećava – neće raditi vino s tartufima! Iako mu se prije nekoliko godina dogodilo to da je u istom podrumu držao bačvicu nekog vina koje je od otkupljenog grožđa napravio za svoj gušt te komoru s tartufima. Vino je u potpunosti dobilo miris tartufa! Giancarlo je ozbiljno shvatio svoju novu zadaću. Sve više i češće, umjesto u restoranu, može ga se vidjeti u vinogradu, blatnjavih cipela i prljavih ruku. Ne želi ništa prepustiti slučaju, nastoji sve nadzirati te vlastitim primjerom povući i ostale radnike.
I za kraj
Još ne računam otići u mirovinu, osjećam se kao da mi je dvadeset godina! Jedino sam nestrpljiv, počinje me živcirati kad moram obaviti neke druge stvari, a vinograd me čeka! Cilj mi je napraviti jedan lijepi podrum s kvalitetnim vinima koje ću moći plasirati po vrhunskim restoranima i najboljim trgovinama. Nisam zainteresiran za neke velike količine, zanima me samo da to bude najbolja kvaliteta, zaključuje Giancarlo Zigante.
